Tužba u parničnom postupku predstavlja jedan od najčešćih načina rješavanja sporova između fizičkih i pravnih osoba. Tužbom u parničnom postupku pokrećemo redovni postupak koji završava prvostupanjskom ili u slučaju žalbe drugostupanjskom presudom temeljem koje se rješava predmet tužbe. Sama tužba uređena je Zakonom o parničnom postupku te ćemo u slijedećem tekstu pokušati ukratko objasniti na koji način se podnosi tužba i šta se sve može tražiti u tužbi.
Parnični postupak pokreće se tužbom. Parnični postupak pred prvostupanjskim sudom mora se okončati u razumnom roku, a svakako u roku kraćem od tri godine od dana podnošenja tužbe, ako zakonom nije drukčije određeno.
Što sve mora sadržavati tužba u parničnom postupku?
Tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak:
- oznaku suda,
- ime, prebivalište odnosno boravište stranaka, njihovih zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih imaju,
- OIB stranke koja podnosi podnesak
- predmet spora,
- sadržaj izjave
- potpis podnositelja
Kad stvarna nadležnost, sastav suda, vrsta postupka, ovlaštenje na zastupanje ili pravo na naknadu troškova postupka ovisi o vrijednosti predmeta spora, a predmet tužbenog zahtjeva nije novčana svota, tužitelj je dužan u tužbi naznačiti vrijednost predmeta spora.
Što se sve može tražiti u tužbi?
Hrvatski pravni sustav razlikuje nekoliko vrsta tužbi:
- deklaratorna tužba odnosno ona tužba u kojoj se traži utvrđivanje sadržaja nekog prava,
- kondematorna odnosno tužba kojom se nalaže neko činjenje, trpljenje ili propuštanje,
- konstitutivna odnosno ona tužba kojom se traži preinačenje sadržaja nekog pravnog odnosa ili njegovo ukidanje,
- tužba za zaštitu kolektivnih interesa,
- udružna tužba u antidiskriminacijskim sporovima,
- tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i protutužba.
Što tužitelj traži u deklaratornoj tužbi?
U deklaratornoj tužbi tužitelj traži od suda da utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave. Takva se tužba može podići: kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
Što tužitelj traži u kondemnatornoj tužbi?
U kondemnatornoj tužbi tužitelj od suda traži da tuženiku naloži neko činjenje, trpljenje ili propuštanje. Sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave ali iznimno može to odrediti i ranije, npr. kod obveze uzdržavanja. Primjeri kondemnatornih tužbi su tužba radi naknade štete ili tužba radi smetanja posjeda.
Što tužitelj traži u konstitutivnoj tužbi?
Konstitutivnom tužbom tužitelj traži od suda uspostavljanje, izmjenu ili ukidanje određenog pravnog odnosa. Primjeri ovih tužbi su primjerice: tužba za razvod braka ili tužba za poništenje ugovora.
Prije podnošenja tužbe u parničnom postupku pametno je potražiti savjet pravnog stručnjaka a posebice odvjetnika koji Vam može približiti koje su vaše mogućnosti te u vaše ime podnijeti tužbu i voditi postupak. Parnični postupak može često biti stresan i njemu u pitanje mogu biti dovedena dobra velike vrijednosti. Stoga, kako bi zaštitili svoje interese i omogućili da vaša prava budu zaštićena u parničnom postupku, mudro je svoje interese povjeriti iskusnom odvjetniku.
