Raspolaganje imovinom u slučaju smrti predstavlja čestu situaciju s kojom se susreću starije osobe koje za svog života žele urediti što će s njihovom imovinom biti nakon što preminu. Osim toga, na ovaj način se može urediti i pitanje brige za osobe u starijoj dobi koje nisu više u mogućnosti brinuti same za sebe i treba im podrška i pomoć u obavljanju svakodnevnih poslova i zadaća. Pravni sustav Republike Hrvatske povodom raspolaganja imovinom u slučaju smrti nudi osobama koje su nositelji imovinskih prava nekoliko opcija.
Kako bi bili spremni u trenutku potrebe kvalitetno i pametno raspolagati imovinom u slučaju smrti ključno je posavjetovati se sa odvjetnikom te pronaći stručnu pravnu podršku vezanu uz raspolaganje imovinom u slučaju smrti.
Hrvatsko zakonodavstvo poznaje nekoliko specifičnih oblika raspolaganja imovinom u slučaju smrti kao što su: oporuka, ugovor o darovanju, ugovor o doživotnom uzdržavanju, ugovor o dosmrtnom uzdržavanju i ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života.
Oporuka
Oporuka je jednostrani pravni posao kojim raspolažete vlastitom imovinom za slučaj smrti. Sposobnost davanja oporuke ima svaka osoba koja je sposobna za rasuđivanje i koja je napunila 16 godina. Razlikujemo tri vrste oporuka, privatne, javne i oporuke u izvanrednim okolnostima. Privatna oporuka može biti vlastoručna oporuka i pisana oporuka pred svjedocima. Vlastoručna oporuka je valjana ako ju je oporučitelj vlastoručno napisao i ako ju je potpisao. Za valjanost vlastoručne oporuke nije nužno, ali je korisno, da su u njoj naznačeni mjesto i datum kad je sastavljena. Pisanu oporuku pred svjedocima može sastaviti oporučitelj koji zna i može čitati i pisati tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Svjedoci će se potpisati na samoj oporuci, a korisno je da se naznači njihovo svojstvo svjedoka, kao i druge okolnosti koje bi mogle koristiti njihovom lakšem pronalaženju, kako što je npr. adresa, OIB itd.
Javnu oporuku na kazivanje oporučitelja i na oporučiteljev zahtjev sastavljaju u Republici Hrvatskoj sudac općinskog suda, sudski savjetnik u općinskom sudu ili javni bilježnik, a u inozemstvu konzularni odnosno diplomatsko-konzularni predstavnik Republike Hrvatske (ovlaštena osoba). Sastavljenu oporuku ovlaštena osoba pročitat će oporučitelju, objasniti mu pravne posljedice oporučnog raspolaganja i dati mu da pred njom oporuku potpiše. Također o svim prethodnim radnjama se sastavlja i zapisnik koji potpisuju oporučitelj i ovlaštena osoba. U slučaju da oporučitelj nije u stanju pročitati oporuku koju mu je sastavila ovlaštena osoba, ova će je pročitati oporučitelju u nazočnosti dvaju svjedoka koji razumiju jezik na kojem je oporuka sastavljena, nakon čega će oporučitelj u njihovoj nazočnosti potpisati oporuku ili staviti na nju svoj rukoznak, pošto izjavi da je to njegova oporuka. Svjedoci također potpisuju takvu oporuku te se o istome sastavlja zapisnik.
Oporuka u izvanrednim okolnostima postoji kad oporučitelj svoju posljednju volju očituje usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. U tom slučaju navedena oporuka vrijedi 30 dana od prestanka izvanrednih okolnosti u kojima je napravljena. Svjedoci pred kojima je oporučitelj usmeno očitovao svoju posljednju volju dužni su bez odgode napisati sadržaj oporučiteljeva očitovanja i što prije predati to sudu ili javnom bilježniku na čuvanje, ili ga usmeno ponoviti pred sudom ili javnim bilježnikom iznoseći kada je, gdje i u kojim je prilikama oporučitelj očitovao svoju posljednju volju.
Činjenica da je sastavljena, pohranjena, te proglašena neka oporuka evidentira se u Hrvatskom upisniku oporuka u kojeg su činjenicu o postojanju oporuke ovlašteni dostaviti odvjetnici, javni bilježnici, nadležni sudovi te osobe koje su napravile oporuku.
Ugovor o darovanju
Ugovor o darovanju je jednostrani pravni posao kojim se darovatelj obveže prepustiti obdareniku bez protučinidbe stvar ili imovinsko pravo, a obdarenik to prihvati. U konkretnom slučaju to znači da se ugovorom o darovanju može rasporediti imovina i u slučaju smrti. Obzirom kako se u slučaju ugovora o darovanju imovina prenosi u trenutku sklapanja ugovora, važno je imati na umu da je potrebno osigurati zaštitu prava i interesa darovatelja odnosno starije osobe kako bi ona, u slučaju da je predmet darovanja nekretnina, bila stambeno osigurana.
Zakon o obveznim odnosima omogućava dodavanje nameta ugovoru o darovanju. Namet se, u slučaju raspolaganja imovinom u slučaju smrti može sastojati od ugovaranja prava na plodouživanje nekretnine do smrti ili kroz određeni rok. Navedeno osobno pravo se može i uknjižiti kao teret nekretnine stoga je pravna sigurnost darovatelja povećana. Kako bi se pravo plodouživanja moglo uknjižiti ugovor mora biti sklopljen u pisanom obliku i solemniziran od strane javnog bilježnika.
Također, Zakon propisuje i slučaj ugovora o darovanju kod kojega učinci nastupaj tek smrću darovatelja. Takav ugovor o darovanju mora biti mora biti sastavljen u obliku javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane) isprave.
Raspolaganje imovinom u slučaju smrti putem sklapanja ugovora o darovanju ima i određene prednosti obzirom kako je zakonom propisano kako se ugovor o darovanju može opozvati. Time je darovatelj dodatno zaštićen jer može jednostrano opozvati ugovor o darovanju iz razloga nezahvalnosti, osiromašenja darovatelja ili drugih razloga u roku od godine dana od sklapanja ugovora o darovanju.
Ugovor o doživotnom uzdržavanju
Ugovor o doživotnom uzdržavanju predstavlja dvostrani, dvostranoobvezni, konsenzualni ugovor kojim davatelj uzdržavanja preuzima obvezu uzdržavanja, a primatelj uzdržavanja obvezu prijenosa imovine davatelju uzdržavanja u trenutku smrti kao naknadu za dano uzdržavanje. Ugovor o doživotnom uzdržavanju je aleatorni odnosno ugovor s elementom sreće te i strogo formalni ugovor koja sklapaju davatelj i primatelj uzdržavanja.
Ugovor o doživotnom uzdržavanja reguliran je člankom 579 Zakona o obveznim odnosima. Člankom 580 istog zakona propisan je i oblik ugovora te se navodi da:
1. Ugovor o doživotnom uzdržavanju mora biti sastavljen u pisanom obliku te ovjeren od suca nadležnog suda ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta.
Također, Zakonom je propisano i kako će prilikom samog potpisivanja ugovora ovlaštena osoba pred kojom se ugovor sklapa strankama pročitati odredbe ugovora te ih upozoriti na posljedice sklapanja ugovora.
Zakonom je također propisano kako ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju nekretnina da se može ishoditi zabilježba ugovora u zemljišnim knjigama. Nadalje, ako je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju pokretnina ili neko pravo za koje se vodi kakav javni upisnik, davatelj uzdržavanja ovlašten je zatražiti zabilježbu ili drugi odgovarajući upis toga ugovora u taj javni upisnik.
Ugovor o doživotnom uzdržavanju može se raskinuti i to na način da ugovorne strane mogu sporazumno raskinuti ugovor o doživotnom uzdržavanju i nakon što je počelo njegovo ispunjavanje. Osim navedenih okolnosti, ugovor o doživotnom uzdržavanju može se raskinuti i u slučaju izmijenjenih okolnosti te drugih okolnosti sukladno Zakonu o obveznim odnosima.
Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju
Ugovorom o dosmrtnom uzdržavanju obvezuje se jedna strana (davatelj uzdržavanja) da će drugu stranu ili trećega (primatelja uzdržavanja) uzdržavati do njegove smrti, a druga se strana obvezuje da će mu za života prenijeti svu ili dio svoje imovine. Razlika između ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju je u trenutku prijenosa imovine. Kod ugovora o dosmrtnom uzdržavanju imovina se prenosi prije smrti primatelja uzdržavanja dok se kod ugovora o doživotnom uzdržavanju imovina prenosi u trenutku smrti primatelja uzdržavanja.
Na ugovor o dosmrtnom uzdržavanju se na odgovarajući način primjenjuju odredbe koje se odnose na ugovor o doživotnom uzdržavanju. Osim toga, kad primatelj uzdržavanja kao protučinidbu daje nekretninu, može se na navedenoj nekretnini osnovati stvarni teret uzdržavanja.
Obzirom kako su primatelji uzdržavanja u najčešćem slučaju osobe starije dobi, ugovori o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanja podliježu posebnoj pažnji i posebnom zakonskom režimu jer je pažnja kod starijih osoba često na slabijoj razini nego li je to potrebno kako bi njihovi interesi bili zaštićeni. Stoga je prilikom sklapanja predmetnih ugovora ključno imati stručnu i profesionalnu pravnu podršku u vidu odvjetnika koji će zastupati vaša prava i interese prilikom sklapanja ugovora o doživotnom i ugovora o dosmrtnom uzdržavanju.
Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života
Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine za života predstavlja posebnu vrstu nasljednopravnog ugovora predviđenog Zakonom o nasljeđivanju. Tako se u članku 105 Zakona o nasljeđivanju navodi kako:
„Predak može poslom među živima ustupiti i razdijeliti svoju imovinu svojoj djeci i ostalim potomcima“.
Ustup i raspodjela imovine valjani su samo ako su se s time suglasili sva djeca i ostali potomci ustupiteljevi koji su po zakonu pozvani naslijediti ga. Ugovor o ustupu i raspodjeli imovine valjan je samo ako je sastavljen u pisanom obliku te ako je: ovjeren od suca nadležnog suda, ili sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, ili potvrđen (solemniziran) po javnom bilježniku.
Ustupom i raspodjelom može biti obuhvaćena samo ustupiteljeva imovina koja postoji u vrijeme sklapanja ugovora, bilo cjelokupna ili samo jedan njezin dio, odnosno pojedine ustupiteljeve stvari ili prava. Ništava je odredba kojom bi bilo predviđeno kako će se raspodijeliti stvari ili prava koja se budu zatekla u ustupiteljevoj ostavini. Ako se ustupitelju nakon ustupa i raspodjele rodi dijete ili se pojavi nasljednik koji je bio proglašen nestalim ili umrlim, kao i inače kad se s ustupom i raspodjelom nije suglasio netko od ustupiteljevih potomaka koji su po zakonu pozvani naslijediti ga, onda se ono što je ustupljeno ostalima smatra darom i s time će se nakon smrti pretka postupati kao s darovima učinjenim nasljednicima.
Ustupitelj ima pravo opozvati ugovor o ustupu i raspodjeli glede određenog potomka ili bračnog druga i zahtijevati da mu taj vrati ono što je primio ustupom i raspodjelom, pod pretpostavkama pod kojima bi mogao opozvati i učinjeno mu darovanju.
Kako biste kvalitetno i učinkovito rasporedili imovinu u slučaju smrti pametno je posavjetovati se sa odvjetnikom koji ima iskustva u raspolaganju imovinom u slučaju smrti.
