Pravo na pošteno suđenje

Pravo na pošteno odnosno pravično suđenje predstavlja jedno od najvažnijih postupovnih ljudskih prava, a kodificirano je u članku 6 Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U članku 6 Konvencije navodi se kako:

1. Radi utvrđivanja svojih prava i obveza građanske naravi ili u slučaju podizanja optužnice za kazneno djelo protiv njega svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično, javno i u razumnom roku ispita njegov slučaj. Presuda se mora izreći javno, ali se sredstva priopćavanja i javnost mogu isključiti iz cijele rasprave ili njezinog dijela zbog razloga koji su nužni u demokratskom društvu radi interesa morala, javnog reda ili državne sigurnosti, kad interesi maloljetnika ili privatnog života stranaka to traže, ili u opsegu koji je po mišljenju suda bezuvjetno potreban u posebnim okolnostima gdje bi javnost mogla biti štetna za interes pravde. …”

Navedeni članak čini temelj velikog broja presuda donesenih od strane Europskog suda za ljudska prava koji je tijekom svog rada od 1959.g. razvijao svoju praksu i utvrđivao područja primjene jer države članice Vijeća Europe učestalo krše upravo procesna ljudska prava povezana s ovim člankom.

Aspekti prava na pravično suđenje

Pravo na pravično suđenje (fair trial) iz članka 6 u svom sadržaju ima više aspekata koji su zagarantirani Konvencijom, a to su:

• Pravo na pristup sudu,
• Pravo na pravnu pomoć,
• Pravo na procesnu ravnopravnost odnosno pravo na jednakost oružja,
• Pravo na javno i kontradiktorno suđenje,
• Pravo na saslušanje,
• Pravo na dokaz,
• Pravo na javnu objavu presuda,
• Pravo na sud ustanovljen zakonom,
• Pravo na nezavisnost i nepristranost u suđenju,
• Pravo na suđenje u razumnom roku,
• Pravo na učinkovitu ovrhu presuda,
• Zabrana arbitrarnog postupanja.

Za svaki od prethodno navedenih aspekata prava na pravično suđenje postoji sudski utvrđena praksa u brojnim predmetima Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (ESLJP). Iako Europski sud za ljudska prava od 1959.g. brine o ljudskim pravima u procesnom smislu, još uvijek presude radi kršenja prava na pravično/pošteno suđenje predstavljaju najčešći oblik kršenja koje utvrđuje sud.

Pravo na pošteno suđenje iz Ustava Republike Hrvatske

U pravnom sustavu Republike Hrvatske pravo na pošteno suđenje zagarantirano je Ustavom i mnoštvom zakona. Ustav Republike Hrvatske u svom članku 29 navodi kako:

1. Svatko ima pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela.

Temeljem članka 29 kroz praksu Ustavnog suda Republike Hrvatske, a povodom osiguravanja prava na pravično suđenje razvili su se sljedeći aspekti prava na pravično/pošteno suđenje temeljem kojih Ustavni sud donosi odluke vezane uz kršenja prava na pošteno suđenje.

• pravo na procesnu ravnopravnost („jednakost oružja“),
• načelo kontradiktornosti,
• zabrana arbitrarnog postupanja,
• pravo na obrazloženu odluku,
• pravo na (učinkovito-djelotvorno) pravno sredstvo,
• načelo vladavine prava i
• načelo pravne sigurnosti.

Pošteno suđenje

Ustavni sud Republike Hrvatske je kroz praksu i donošenje odluka utvrdio veliki broj kršenja prava koja su opisana kao aspekti prava na pošteno suđenje. Neki od najčešćih kršenja odnose se na pravo na procesnu ravnopravnost odnosno pravo na jednakost oružja. Pravo na procesnu ravnopravnost u svojoj srži sadrži pravo svih stranaka u postupku na jednakost sredstava u postupku odnosno da sve strane u zastupanju svojih interesa imaju mogućnost i raspolaganje koristiti se jednakim mogućnostima i sredstvima.

Načelo kontradiktornosti odnosno pravo na kontradiktorni postupak podrazumijeva pravo stranke da iznese pred nadležnim sudom ili tijelom sve svoje argumente i razloge odnosno da sazna za sve argumente i razloge suprotne strane. Posebice se to odnosi na predložene dokaze, upućena očitovanja te druge akte na koje se druge stranke slijedom tog načela imaju pravo očitovati. Načelo kontradiktornosti vrijedi u svim fazama postupka.

Pravo na pošteno suđenje uključuje i aspekt koji zabranjuje arbitrarnost odnosno proizvoljnost u donošenju sudskih i drugih odluka javnopravnih tijela. To znači da svaka donesena odluka mora imati dostatne i pravilno utemeljene razloge za odluku te mora biti dosljedna. Ovome aspektu i pravu sadržajno je jako blisko pravo na obrazloženu odluku koje je također jedan od aspekata prava na pošteno suđenje. Pravo na obrazloženu odluku podrazumijeva pozitivnu obvezu sudova da u svojim presudama navedu razloge kojima su se vodili pri njihovom donošenju. Dakle, sudovi moraju odgovoriti na bitne argumente stranke te za donošenje svake odluke moraju dati dostatne i relevantne razloge.

Pravo na obrazloženu odluku usko je povezano i s pravom na djelotvorno pravno sredstvo obzirom kako je pravilno obrazlaganje odluke ključno kako bi stranka u postupku mogla djelotvornim pravnim sredstvom osporavati i pobijati odluku. Ukoliko odluka ne sadrži pravilno i detaljno obrazložene razloge za donošenje takve odluke, onda je stranci skoro pa nemoguće tu istu odluku pobijati. Ovo pravo ne odnosi se na samo puku mogućnost izjavljivanja žalbe odnosno prigovora, već na mogućnost iznošenja argumentiranih i kvalitetnih razloga zašto neka odluka nije utemeljena i zakonita.

Jedna od najviših vrednota Ustava Republike Hrvatske, ali i aspekt prava na pošteno suđenje je vladavina prava. Navedeno načelo određuje kako svi sudski i drugi postupci u Hrvatskoj moraju biti provedeni poštujući vladavinu prava odnosno moraju osim formalne zakonitosti zadovoljiti u uvjet da su i u skladu s legitimnim očekivanjima stranaka u tom postupku. Također, svi postupci moraju biti provedeni i u skladu s načelom pravne sigurnosti koje nalaže da stranke imaju mogućnost braniti svoja prava i interese pred sudovima putem djelotvornih pravnih sredstava.

Pravo na pošteno odnosno pravično suđenje još uvijek predstavlja jedno od najčešće povrijeđenih ljudskih prava u raznim postupcima pred sudovima i tijelima Republike Hrvatske. Posebice je često povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku koje je također jedan od aspekata prava na pravično/pošteno suđenje. U slučaju kršenja prava na pošteno/pravično suđenje strankama su na raspolaganju mehanizmi zaštite njihovih prava pred najvišim pravosudnim tijelima.

Zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud

Osim aspekata prava na pošteno suđenje koji proizlaze iz samog pojma pravično iz članka 29 Ustava Republike Hrvatske, u istom je članku i eksplicitno navedeno kako svatko ima pravo na zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud. Navedeno pravo na sud je eksplicitno navedeno za razliku od prethodno spomenutih implicitno izvedenih aspekata prava na pravično/pošteno suđenje. Sadržaj prava na zakonom ustanovljeni, neovisni i nepristrani sud podrazumijeva zakonitost postupanja suda te neovisnost i nepristranost. Neovisnost i nepristranost se posebice odnosi na neovisnost i nepristranost suda u odnosu na vlast i političke stranke te druge društvene pojave koje onemogućavaju neovisnost pravosuđa. Neovisnost i nepristranost je stoga ustavno i konvencijsko načelo koje je svojim eksplicitnim navođenjem utemeljeno u samu srž funkcioniranja sudstva. 

Ustavni sud Republike Hrvatske temeljem članka 29 Ustava donosi odluke o kršenjima prava na pošteno suđenje povodom podnesenih ustavnih tužbi podnositelja te je stoga jako važno u slučaju ukoliko je vaše pravo na pošteno suđenje povrijeđeno imati stručnu podršku i kvalitetan pravni tim kako bi osigurali da se vaša prava zaštite pred nadležnim tijelima.

Ukoliko ni Ustavni sud ne prepozna kršenje Vaših Vaša prava na pošteno/pravično suđenje, na raspolaganju je i najviša sudska instanca Europski sud za ljudska prava u Strasbourgu koji odlučuje povodom zahtjeva osoba kojima su prekršena ljudska prava. Zahtjev za zaštitu koji se podnosi Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu zahtjeva pomno planiranje i slaganje te posebno stručno znanje. Stoga je važno, kako bi zaštitili svoja prava pred posljednjom sudskom instancom imati kvalitetnu i stručnu pravnu podršku.