Što je parnični postupak?
Parnični postupak predstavlja postupak u kojem se pred sudovima odlučuje u sporovima o osnovnim pravima i obvezama čovjeka i građanina, kao i o osobnim i obiteljskim odnosima građana te u radnim, trgovačkim, imovinskim i drugim građanskopravnim sporovima, osim ako iznimno zakonom nije za neke od tih sporova određeno da ih sud rješava po pravilima nekog drugoga postupka.
Tko ima nadležnost nad parničnim postupcima?
Stvarnu nadležnost za odlučivanje u sporovima o građanskopravnim stvarima imaju općinski sudovi koji u predmetnim sporovima odlučuju kao sudovi prvog stupnja, osim njih prema izričitoj zakonskoj odredbi, stvarnu nadležnost za postupanje u prvom stupnju u nekim sporovima mogu imati i trgovački sudovi kao i županijski sudovi.
Parnični postupak u pravilu počinje tužbom tužitelja sudu protiv tuženika. Tužbeni zahtjev može biti deklaratorne, kondemnatorne ili konstitutivne naravi. Deklaratornom tužbom odnosno tužbom radi utvrđenja se od suda traži utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja određenog pravnog odnosa ili prava. Kondemnatorna tužba se od suda traži da naloži suprotnoj strani neko činjenje, nečinjenje ili trpljenje. Konstitutivna tužba je ona tužba kojom se od suda traži da neki pravni odnos modificira, ukine ili poništi.
Faze parničnog postupka
Parnični postupak se sastoji od više postupovnih faza: faze pripremanja glavne rasprave, faze glavne rasprave i faze donošenja odluke dok sve navedene faze parničnog postupka imaju posebne podfaze koje mogu ali i ne moraju postojati u svakom parničnom postupku. Središnji i najvažniji dio parničnog postupka predstavlja faza glavne rasprave u kojoj se ročištima obavlja usmeno, javno i neposredno raspravljanje i dokazivanje onoga što je predmet spora.
Postupak se odvija u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i zakonima a posebice u skladu s Zakonom o parničnom postupku te: načelima ustavnosti i zakonitosti, načelom dispozicije s ograničenim načelom oficioznosti, načelom pravnog interesa i ekonomičnosti, načelom saslušanja stranaka, načelom traženja istine, načelom usmenosti, javnosti i neposrednosti, načelom kontradiktornosti, načelom raspravnosti s određenim elementima istražnosti, načelom koncentracije postupka i jedinstva glavne rasprave, načelom savjesnoga korištenja procesnih ovlasti te načelom pružanja pomoći neukoj stranci.
Pravni lijekovi
Nakon donošenja odluke, ista se može pobijati pravnim lijekom te o tom pitanju odlučuje drugostupanjski ili viši sud. Zakonom o parničnom postupku predviđeni su slijedeći pravni lijekovi: žalba protiv presude, žalba protiv rješenja, prigovor protiv platnoga naloga, revizija protiv presude, revizija protiv rješenja, prijedlog za ponavljanje postupka, prijedlog za izmjenu pravomoćnoga pojedinačnoga akta donesenoga na temelju ukinutoga zakona ili drugoga ukinutoga ili poništenoga propisa, zahtjev za izmjenu odluke kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnim Protokolima uz tu Konvenciju. Posebnu ulogu ima i ustavna tužba koja se ne smatra pravnim lijekom u klasičnom smislu ali se njome može osporavati određena odluka radi kršenja ustavnih ili konvencijski prava. Također, povodom odluke parničnih sudova može se podnijeti i zahtjev Europskom sudu za ljudska prava.
Zaključno, parnični postupak predstavlja temeljni način zaštite prava i interesa u građanskim stvarima te je ključno kako bi osigurali zaštitu Vaših prava i interesa i interesa u građanskim stvarima potražiti stručnu pravnu podršku.
