U svakodnevnom životu se jako često susrećemo s raznim situacijama u kojima se događa šteta. Kako bi bili spremni zaštiti svoje interese i prava važno je pronaći iskusnog odvjetnika za naknadu štete koji će kvalitetno i stručno zaštititi vaša prava te osigurati da se vaši financijski interesi poštuju. U slijedećem tekstu ćemo ukratko opisati što se podrazumijeva pod štetom te na koji način funkcionira sustav naknađivanja štete.
Naknada štete
Naknada štete predstavlja jedan od oblika izvanugovornih obveznih odnosa reguliranih Zakonom o obveznim odnosima. Člankom 1045 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21) propisano je:
„Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje“.
Kod prouzročenja štete, predmnijeva se kako je štetnik postupao s običnom nepažnjom. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju dok se zakonom mogu propisati i drugi slučajevi kad se odgovara za štetu.
Pravna teorija razlikuje tri vrste štete: obična šteta (umanjenje nečije imovine, damnum emergens), sprječavanje povećanja nečije imovine (izmakla korist/izgubljena dobit/lucrum cessans) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).
Vrste štete
Obična šteta predstavlja umanjenje nečije imovine koje se može očitovati u oštećenju ili povredi neke stvari ili zaštićenog dobra. To npr. može biti oštećenje Vašeg automobila, nestanak neke stvari ili drugo oštećenje ili povreda koji se očituju u umanjenju nečije imovine. Najčešće se radi o fizičkoj šteti na stvarima oštećenika.
Izmakla korist odnosno sprječavanje povećanja nečije imovine predstavlja oblik štete gdje se uzročno posljedično povezanom štetnom radnjom onemogućava ili sprječava povećanje nečije imovine u budućnosti odnosno slijedom štetne radnje oštećenik gubi korist odnosno dobit. Najčešće nastaje slijedom oštećenja ili prestanka stvari koja je donosila i koja po redovnom tijeku stvari bi trebala donositi određene plodove ili zaradu odnosno dobit oštećeniku te slijedom štetne radnje više ne donosi dobit.
Povreda prava osobnosti odnosno neimovinska šteta predstavlja oblik štete gdje se oštećuje ili povređuje zaštićeno osobno neimovinsko pravo ili interes fizičke ili pravne osobe. Povreda prava osobnosti se u prošlosti smatrala samo sekundarnom štetom tj. posljedicom obične štete u vidu straha, boli, povrijeđenosti dok je u današnje vrijeme hrvatski pravni sustav razumijeva kao samostalnu štetu koja može nastati neovisno o drugim vrstama štete, ali može biti i povezana.
Zaštićena prava osobnosti fizičke osobe mogu biti npr. pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i druga prava. Pravna osoba ima sva navedena prava osobnosti osim onih vezanih uz biološku bit fizičke osobe, a osobito ima pravo na ugled, dobar glas, čast, ime odnosno tvrtku, poslovnu tajnu, slobodu privređivanja i druga prava. Sama povreda prava osobnosti predstavlja neimovinsku štetu, a pretrpljene fizičke i duševne boli postali su samo mjerilo stupnja povrede prava osobnosti.
Za ogledni primjer možemo uzeti prometnu nesreću u kojoj je sudjelovalo taksi vozilo koje nije bilo krivo za nesreću. U tom slučaju će obična šteta u obliku umanjenja imovine biti šteta na samom automobilu, izmakla korist će biti svi oni iznosi koji su mogli biti zarađeni korištenjem taksi automobila dok će neimovinska šteta biti pretrpljene ozljede zbog prometne nesreće čiji će se intenzitet mjeriti u pretrpljenoj boli i strahu. Za svu pretrpljenu štetu, sve tri vrste, u ovom slučaju odgovara štetnik.
Odgovornost za štetu
Krivnja za štetu prema izričitoj odredbi Zakona o obveznim odnosima postoji kad je netko štetu prouzročio namjerno ili nepažnjom. Ne postoji odgovornost za štetu u slučaju kad štetnik nije sposoban za rasuđivanje, odnosno kad je u stanju prolazne nesposobnosti za rasuđivanje, a nije sam kriv za dovođenje u to stanje. Također, maloljetnik do navršene sedme godine života ne odgovara za štetu. Maloljetnik od navršene sedme godine do navršene četrnaeste godine života ne odgovara za štetu, osim ako se dokaže da je pri prouzročenju štete bio sposoban za rasuđivanje. Maloljetnik s navršenih četrnaest godina života odgovara prema općim pravilima o odgovornosti za štetu. Roditelji odgovaraju za štetu koju prouzroči drugom njihovo dijete do navršene sedme godine života, bez obzira na svoju krivnju. Oni se oslobađaju odgovornosti ako postoje razlozi za isključenje odgovornosti prema pravilima o odgovornosti bez obzira na krivnju.
Nadalje, tko u nužnoj obrani prouzroči štetu napadaču, nije dužan naknaditi je, osim u slučaju prekoračenja nužne obrane. Ako netko prouzroči štetu u stanju nužde, oštećenik može zahtijevati naknadu od osobe koja je kriva za nastanak opasnosti štete ili od osoba od kojih je šteta otklonjena, ali od ovih posljednjih ne više od koristi što su ih imale od toga. Tko pretrpi štetu otklanjajući od drugog opasnost štete, ima pravo zahtijevati od njega naknadu one štete kojoj se razumno izložio.
Odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti
Zakon o obveznim odnosima propisuje posebno odredbe za odgovornost za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti. U tim posebnim odredbama navodi se kako šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.
Među posebnim odredbama odgovaranja za štetu nalazi se i dio koji propisuje odgovornost za štetu izazvanu motornim vozilima u pogonu. Za štetu koju pretrpe treće osobe u vezi s pogonom motornog vozila odgovara njegov vlasnik. Ukoliko vozilo ima više vlasnika oni odgovaraju solidarno. Neovlašteni korisnik vozila odgovara umjesto vlasnika vozila. Odštetna odgovornost vlasnika odnosi se i na štete koje pretrpi treća osoba koja se prevozi motornim vozilom, a glede stvari samo onih koje takva osoba nosi na sebi ili sa sobom.
U slučaju kad je prouzročena šteta na dva ili više vozila, odgovara se prema načelu krivnje gdje odgovara ona osoba koja je kriva za navedeni događaj. Ukoliko je krivnja podijeljena onda se odgovara razmjerno stupnju krivnje.
Zakonom su propisane i odredbe koje uređuju odgovornost za neispravan proizvod. Proizvođač koji stavi u promet neki proizvod, odgovara za štetu prouzročenu neispravnošću toga proizvoda bez obzira na krivnju. Navedena odgovornost odnosi se na imovinsku štetu prouzročenu smrću ili tjelesnom ozljedom te na štetu prouzročenu uništenjem ili oštećenjem oštećenikove stvari različite od neispravnog proizvoda, ako se radi o takvoj vrsti stvari koja je uobičajeno namijenjena za osobnu uporabu te ako je oštećenik tu stvar uglavnom rabio u tu svrhu.
Odgovornost proizvođača za naknadu šteta zastarijeva u roku od tri godine od dana kad je oštećenik saznao ili morao saznati za štetu, neispravnost i osobu proizvođača. Pravo na popravljanje štete prouzročene neispravnim proizvodom gasi se u roku od deset godina od dana njegova stavljanja u promet, osim ako je u tom roku protiv proizvođača pokrenut postupak pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja ili ostvarivanja tražbine na popravljanje štete iz ovoga odsjeka.
Zakon također propisuje i posebne slučajeve odgovornosti za štetu kao što su: odgovornost organizatora priredbi, odgovornost zbog uskrate nužne pomoći, odgovornost zbog nesklapanja ugovora te odgovornost u vezi s obavljanjem poslova od javnog interesa.
Popravljanje štete
Odgovorna osoba dužna je uspostaviti stanje koje je bilo prije nego što je šteta nastala. Ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba dužna je za ostatak štete dati naknadu u novcu. Kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna je osoba dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.
Obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete. Slijedom toga, i zastarni rokovi kod naknade štete počinju teći od dospijeća odnosno od trenutka odvijanja štetnog događaja.
Kad se radi o visini i obujmu štete zakon propisuje kako oštećenik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi. Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem. Nadalje, sud će, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
Zakon o obveznim odnosima propisuje i posebna pravila o naknadi štete u slučaju smrti, tjelesne ozljede i oštećenja zdravlja kao i kod štete koja nastane uslijed povrede časti i širenja neistinitih navoda.
U odnosu na neimovinsku štetu Zakon propisuje kako oštećenik može zahtijevati, na trošak štetnika, objavljivanje presude odnosno ispravka, povlačenje izjave kojom je povreda učinjena, ili što drugo čime se može ostvariti svrha koja se postiže pravičnom novčanom naknadom.
Ako se svrha može postići jedino pravičnom novčanom naknadom, u slučaju povrede prava osobnosti oštećenik ima pravo, uzimajući u obzir težinu povrede i okolnosti, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.
Ukoliko ste štetnik ili oštećenik, u svakom slučaju, a radi zaštite Vaših interesa pametno je konzultirati se s odvjetnikom koji ima iskustvo u naknadi štete kako bi što kvalitetnije zaštitili svoja prava i interese.
